Prve važne preporuke o problemima vezanim za vodu i vodne resurse bile su formulirane na konferenciji Ujedinjenih naroda o vodama koja je održana 1977. godine u Mar del Plati (Argentina). Nakon konferencije Ujedinjenih naroda o okolišu i razvoju u Rio de Janeirou, Opća skupština UN je rezolucijom od 22. veljače 1993. odlučila da se 22. ožujak svake godine obilježi kao Svjetski dan voda i da se na taj dan, diljem svijeta, posebno skrene pozornost na probleme vezane za vodu i vodne resurse, s tim da se svake godine obilježava uz drugi moto. Tako je npr. 1995. godine obilježen pod motom Žene i voda, godine 2004. Voda i katastrofe, a 2007. godine Kako se nositi s oskudicom.
Ove godine na Svjetski dan voda pažnja je usmjerena na one vode koje prelaze granice i vežu nas zajedno. Zbog toga je moto Svjetskog dana voda ove godine Prekogranične vode. Od svih rijeka i jezera na svijetu, njih 263 ulaze u kategoriju prekograničnih u 145 zemalja svijeta i teritorijem koji obuhvaća gotovo pola Zemljine površine.
Svakog dana prosječno kućanstvo potroši oko 50 litara vode na ispiranje wc-a, jedan od šest ljudi na Zemlji nema dnevnih 20-50 litara osigurane svježe vode, a svakodnevno od posljedica nedostatka vode umire 3.800 djece. Prema procjenama čak 1,1 milijarda ljudi nema pristup pitkoj vodi, a 2,4 milijarde živi bez osnovnih sanitarnih uvjeta.
Bez hrane čovjek može živjeti tjednima, a bez vode ne više od tri dana. Voda je temelj života i ništa je ne može zamijeniti. Voda nas hrani, čuva, ali voda nas može ugroziti, uništiti naš dom ili osiromašiti. Stoga na Svjetski Dan voda 22. ožujka sjetimo se vode koja je jedan od najugroženijih prirodnih resursa.
Od ukupne količine vode na našem planetu 97 posto je slano. Samo tri posto je slatka voda, od čega je većina smrznuta u polarnim ledenim područjima. Manje od jedan posto vode na Zemlji dostupno je za našu upotrebu
Ujedinjeni narodi procjenjuju da će zbog neravnomjerne raspodjele slatke vode tri milijarde ljudi u 2025. godini biti u kategoriji ugroženosti. Više od pet milijuna ljudi na godinu umire od bolest vezanih za vodu.
"Kad bi oceani umrli... kao što i hoće, ako i nadalje budemo onečišćivali kontinentalne platoe kanalizacijskim i industrijskim otpadom.. ako ne zaustavimo onečišćenje naftom koja prekriva površine i priječi oksigenaciju, ako oceani umru, nastat će neviđen užas na Zemlji.
Prvo će doći neviđen smrad truleži organske tvari, dižući se s mora, bit će nemoguće živjeti uz obale Zemlje zbog smrada i svi će biti otjerani daleko u njezinu unutrašnjost, a s raspadanjem vegetacije povrh truljenja mrtvih mora, stat će vitalan proces isparavanja. Klima i padaline ovise o isparavanju i kad to prestane uslijedit će suše i velika glad, a smrću algi u moru i vegetacije na Zemlji zbog suše doći će do smanjenja kisika koji udišemo, jer kisik proizvodi vegetacija i svijet će ostati bez daha.
Oceani održavaju ravnotežu između raznih soli i plinova o kojima ovise naši životi, a kad oceani umru sadržaj ugljik dioksida u atmosferi će rasti i rasti dok ne oblikuje omotač oko Zemlje. Iz toga će se razviti učinak staklenika - toplina koja se diže sa Zemlje bit će uhvaćena i priklještena pod stratosferom i temperatura zraka i mora će porasti, otapanje polarnog leda u oceane podići će razinu mora za trideset metara u par godina i tako potopiti mnoge velike gradove na našoj Zemlji.
Ako oceani umru, čovjek će umrijeti unutar pedesetak godina, gladujući na visokim planinama, bez hrane i kisika...
(Iz knjige: Johna Gordona Davisa, Leviathan)
