Općina Prozor-Rama

Opet sam u Rami, ovaj put ne bježeći i s prijateljem. Cilj nam je doći u Rumboke, najveće naselje u čitavom kraju, u župu sv. Franje Asiškog, koja ove godine slavi četrdesetu obljetnicu svoga utemeljenja. Prije susreta sa župnikom fra Marijom Radmanom koji će nas provesti širokim područjem svoje župe koja graniči s nekoliko općina, pijemo kavu na benzinskoj stanici u Rumbocima i već na uranak čujemo pjesmu rumbočkih veseljaka: gangu. Na prvi mah tako pomišljam da su Rumbočani stvarno drukčiji od drugih Ramljaka, ako ništa, onda barem najglasniji. No, prema pisanju jednog mještanina Rumbočane i Rumboke ne treba izdvajati iz cjeline ramske mikrokulture jer njihova posebnost leži samo u višebrojnosti i specifičnosti njihove strane kamenjara, šljiva i planina za koševinu, u posebnosti njihovih lokaliteta od Idovca do Ljubuše. Ono dobro i loše što se čuje o Ramljacima, s Rumbocima i Rumbočanima je samo naglašenije.

 

 

Rumboci su se smjestili na sjevernom rubu Ramske kotline, gdje se ona sastaje s obroncima Pliševice, pritiješnjeni jezerom čiji su voćnjaci, plodna zemlja i hladna rijeka Rama ostali pod vodom novog jezera. Značenje i podrijetlo imena Rumboci ostaje do danas neriješeno, a oblik Rudiboci spominje fra Jeronim Vladić u svojim Urežnjacima, dok fra Ivan Franjo Jukić koristi ime Rumbok za ovo selo. Iako je teško utvrditi kada su Rumboci postali naseljem, pretpostavlja se da spadaju u najstarija naseljena mjesta ovoga područja.
Gledajući na povijest ratova prošloga stoljeća i razdoblja koja su slijedila, ovome mjestu događalo se isto što i čitavoj Rami: često je vladala glad i neimaština. To osobito vrijedi za doba nakon Drugog svjetskog rata kada je Rama za novu vlast bila smatrana nepodobnom. Šezdesetih godina gotovo svi rumbočki muškarci između dvadesete i pedesetpete godine (podaci preuzeti od Stjepana Lovrića) odlaze na rad u Njemačku i Austriju, što je poboljšalo materijalnu situaciju u selu. Godine 1968. dovršena je gradnja brane u Kovačevu polju i stvaranje umjetnoga jezera od rijeke Rami. Rumboci nisu bili potopljeni kao neka druga sela, ali jest njihova zemlja i voćnjaci od kojih su živjeli. Time je potaknuto iseljavanje čitavih obitelji koje su se naseljavale osim u Zagrebu, ponajviše oko Popovače, Pleternice i Roviš¬ća kraj Bjelovara.
U posljednjem ratu Rumboci su bili čitavim svojim područjem prva crta obrane od Zvirnjače preko Ravašnice do Idovca na Raduši. U Rumbocima su kao i u drugim mjestima Rame za vrijeme rata a kratko i nakon njega, boravili ljudi izbjegli iz svojih mjesta od Uskoplja, Bugojna, Rostova, Sebešića. Svakako je vrijedno spomenuti solidarnost Ramljaka s ljudima potrebnih pomoći. Po riječima župnika, Rumbočani su takvi da nikoga tko je u nevolji neće odbiti sa svog kućnog praga.

 

 

 

 

Župa Rumboci veže uza sebe nekoliko naselja (Varvara, Konj Dolac, Zahum, Zvirnjača) od kojih je najstarije Varvara poznata po jednom lokalitetu iz mlađeg kamenog doba te po ostacima starokrš¬ćanske bazilike posvećene sv. Barbari (odakle i ime selu), zaštitnici rudara. Danas u Varvari živi oko trideset katoličkih te četrdesetak muslimanskih obitelji.
U potrazi za boljim životom u 19. i 20. stoljeću u maleno naselje imena Konj Dolac doselilo je nekoliko obitelji iz Hercegovine koje su se šezdesetih godina odselile u Slavoniju, ili su se nastanili u Rumbocima, Varvari i Prozoru. Danas u ovome seocetu više nitko ne živi za stalno.
Zahum. Sjeverozapadno od Rumboka, na planinskoj visoravni iza (H)Umne glave s koje puca pogled na jezero i mjesta oko njega, ispod Nastinja i Križa nalazi se Zahum. Mjesto je to gdje su ljudi nekad živjeli čitave godine osim zimi kada su silazili u Rumboke. Stanovništvo se bavilo stočarstvom, uzgojem ječma i krumpira. Šezdesetih godina sagrađena je školska zgrada, a sedamdesetih je ova škola imala više polaznika nego u Rumbocima. Ne bi se moglo reći da je Zahum zapušten osobito nakon što smo prolazeći novoizgrađenom cestom zatekli ljude u poslu, jedne kod ovaca, a druge u njivama kako vade krumpire i navraćaju župnika da svrati. Danas na Zahumu živi pet do šest obitelji koji se bave stočarstvom, većina obitelji koje imaju ovdje zemlju su u Rumbocima. Prema kazivanju starih, iz Brajinova Doca na Zahumu potječe poznata ramska mučenica Diva Grabovčeva, čiji se grob nalazi na Kedžari u Vranu.
Zvirnjača. Gotovo jednako udaljeno od Rumboka, Duvna i Kupresa nalazi se selo rumbočke župe, Zvirnjača. Pripada općini Kupres ali je od davnina pastoriziraju ramski fratri. Nalazi se pod obroncima Ljubuše, na rubu Ravanjskog polja. Do zadnjeg rata u selu je živjelo oko sedamdeset obitelji od kojih su muške glave radili u inozemstvu. Sijali su ječam, zob, raž, krumpire a bili su bogati stokom. Zbog teških životnih uvjeta, osobito su zime bile grube i teško podnošljive, ljudi su selili najprije u Slavoniju, a potom u Kupres i Bugojno. Prije rata imali su i školu, a za vrijeme rata selo je bilo potpuno iseljeno. Unatoč riječima našeg sugovornika da je jadno selo gdje pijetao ne pjeva, dijete ne plače i starac ne kašlje, nekolicina se ipak vratila. Uglavnom je riječ o umirovljenicima koji su radili u stranim zemljama. Mi smo razgovarali s prakaraturom Martinom Tovilom koji nam je na pitanje o tome kako je živjeti ovdje kad se vratio iz Njemačke, dao ovakav odgovor: Nigdi lipše na svitu nema. Tebi da je doć kad je vedro nebo, ja mislim da svoda nema na kugli zemaljskoj ovakvoga. Svaka se zvizda vidi a ti bi reko sač stavljen na brdo i doli se peče nešto. U mene ti je ovako: di je pupak odsičen i tilo da gnjije. Selo ima i svoju crkvu, posvećenu sv. Anti Padovanskom, čiji se krov trenutno obnavlja. U crkvi se nalazi i zanimljiv kip brkatog sv. Ante, za kojeg u šali kažu da su im ga podvalili Rumbočani. Zanimljivo je i kako Martin doživljava da ga sv. Anto, vjerovali mi ili ne, nije nikad iznevjerio. Kad bi išao u Njemačku znaš koje bi meso suvo nosio: po šunku i pršut čitav ja sam u kofer, i ponesi. Ja sv. Anti kažem: ako prođem tvojih je toliko, nema problema, ako ne prođem nemam ni ja ni ti. Nikad me iznevjerio nije.

 

Župna crkva. Crkva sv. Franje koja je izgrađena po planu Miše Subotića posjeduje vrijedna umjetnička djela. Ispred same crkve nalaze se, po mišljenju mnogih, dva najljepša kipa iz umjetničkog opusa Josipa Poljana. Riječ je o kipu Gospe s djetetom i kipu sv. Franje Asiškog. U njima je izražena umjetnikova vjera i nada u budućnost. Postaje puta križa s motivima svečane ramske narodne nošnje uradio je Josip Turčinović. Vrlo ugodan unutrašnji oblik crkva je dobila vitrajem Dražena Trogrlića Pjesma stvorenja. Njegovi vitraji krase i prozore sa strane. U velikom prostoru iza oltara koji je pretvoren u sakristiju nalazi se još jedno Trogrličevo djelo: Poklon mudraca. Novo umjetničko obogaćenje, za koje je inicijativa došla od samih vjernika, ostvaruje se u zidnoj freski V. Blažanovića Uskrsli Krist, koja netom dovršena krasi zid iza oltara. Crkva je predviđena za od 800 do 1.200 vjernika koja se vazda napuni budući da je u Rumbocima sramota ne ići nedjeljom na misu. Župa ima Župno i Pastoralno vijeće, Malu i Veliku Framu, ministrante i čitače. U župi djeluje i Franjevački svjetovni red sa šezdesetak redovnih članova. Za mlade ove župe koji su u Frami župnik je imao najviše riječi pohvale, te se i nama učinilo da framaši, kojih je preko stotinu u ovoj župi, odlično surađuju sa župnikom. Svake nedjelje oni sviraju na ranoj misi. Prošle godine su nastupili na Framafestu, a i ove će. Župa ima i veliki zbor kojeg vodi Sonja Jozić za kojeg kažu da je najbolji zbor u cijeloj Rami. Iz ove župe dolazi 20 časnih sestara, 16 svećenika te nekoliko bogoslova, novaka i sjemeništaraca. Godine 1991. u župi je bilo 2.250 vjernika, a prema popisu za blagoslov obitelji za godinu 2010/2011 u Rumbocima živi 1.482 vjernika. Ove godine bilo je 73 krizmanika, a prvu pričest primilo je 14 djece. Rumbočani imaju razloga biti zahvalni unatoč stalnoj tendenciji iseljavanja. Koliko god zla bilo kroz povijest, ljudi su uz osuđenost na trajno iseljavanje ipak ostajali i možda su proživjeli i teža vremena nego sad.

 

Na društvenom, političkom i ekonomskom planu o zahvalnosti, nažalost, teže je govoriti. U Rumbocima nema veće firme. Postoje manji privatni obrti, par stolara, električar, dvije male pilane i ljudi koji su sposobni, samo nemaju gdje plasirati svoje znanje i sposobnosti koje su stekli radeći u inozemstvu. Zbog ljudske gluposti, koja se prema riječima Svetog pisma, penje na najviša mjesta, i zbog političkih opredijeljenosti i rivalstva između dva HDZ-a nastala je podjela među ljudima, u obitelji, među rodbinom i prijateljima. Tu su i prazna obećanja mladim ljudima da će im naći posao čim završe školu samo ako se učlane u stranku. Učlaniš se u njegovu stranku, govoriš što ti on kaže, kasnije nemaš posla, nemaš ništa, izvisiš, riječi su jednog sugovornika. O problemu koji postoji u većinski hrvatskoj Rami, bez traga majorizacije nad Hrvatima, teško je govoriti zbog općeg stanja nezadovoljstva među narodom. Izakulisna politika učinila je društvenu klimu nepodnošljivom, a to se vrlo jasno odražava na ekonomskom planu, što je kontradiktorno s obzirom na mogućnosti i stvarni kapital koji općina ima. Prije dvije godine općina je uspjela dobiti veću odštetu zbog jezera, tako da sada općinski proračun iznosi 11 milijuna maraka, u odnosu na prijašnji od 3,5 milijuna maraka. To je 0,02% ukupne zarade na proizvodnju električne energije. No, uz novce do kojih je moguće doći traži se solidarnost u dobru, a ne solidarnost u kočenju projekata koji bi koristili svima. Sljedeće godine jezero će biti ispražnjeno radi saniranja brane, a mnogi se nadaju da će nakon toga proći prijedlog o uvođenju zadržavanja površine jezera na istoj razini, što bi omogućilo neke projekte kao što je pretvaranje jezera u ribogojilište, otvaranje restorana i kupališta. Općina pokušava dati poticaje za bavljenje stočarstvom, poticaje za mini farme, uzgoj voća. U Rumbocima je otvorena i jedna mljekara, a važno je i da je cijelim obodom jezera prošao vodovod. Uspoređujući Ramu s drugim krajevima Bosne i Hercegovine ne može se izbjeći zaključak da su problemi ovog područja uzrokovani sebičnoš¬ću iz vlastitih redova, a ne ugroženoš¬ću izvana. Umjesto poveznice ovdje je na djelu lukavstvo političkoga rascjepa između osionog političkog Mostara i političke Hercegovine, s jedne strane, i ravnodušnog i ignorantskog političkog Sarajeva, s druge strane. A mnogi Ramljaci misle da svi više trebaju brinuti o njima i njihovom kraju nego oni sami.
Pred polazak, na kraju našega posjeta Rumbocima, posjetili smo jednu rumbočku obitelj i lijepo razgovarali uz pravu domaću rakiju. Dotakli smo se raznih tema od toga kako su prije pedeset godina svi živjeli od poljoprivrede pa sve do informacije kako je do rata u Rumbocima kod škole postojala tvornica disketa. Po svjedočanstvu naših sugovornika ljudi se sve više vraćaju poljoprivredi od koje se može živjeti ali čiji puni zamah koči nedostatak poljoprivrednih strojeva. Također je primjetna skepsa prema odlasku u Hrvatsku. Ljudi ovdje žive s izraženim sjećanjem kako je bilo nekad teže nego danas, ali da je bilo više ljubavi. Tako baka ove obitelji veli za prijašnja vremena: Ja i moja jetrva Zelićka. Svako veče silo kod njih. Malo bi se ismijali i skratili noć. Did Ante dodaje da je sad žalosno ko Gospin plač, ali živimo u nadi.

 

 

Kao zaštitnik Rumboka izabran je sv. Franjo, čovjek osebujnog i burnog života čiji doživljaj svijeta i prirode, čovjeka i Boga može puno kazati ovome mjestu. I to ne kao da bi Franjo rekao nešto novo i ovim ljudima nepoznato. Možda ne bi ništa promijenio nego ih samo podsjetio na ono što već u sebi nose, divljenje pred prirodom koja je tvrda a opet živa i darežljiva, milostivost prema onima između njih kojima je teže, suosjećajnost prema slabima, opomena zlima s iskrenim i neglumljenim pozivom da se vrate na put dobra i ustrajnost u dobru i radu unatoč svemu.
Na kraju ove priče riječ zahvale župniku koji nas je primio i proveo župom, koji nam je otkrio kako župa diše, također zahvaljujem našim sugovornicima, Martinu sa Zvirnjače i nekolicini iz Rumboka.