Općina Prozor-Rama

I doista veliko je zanimanje vladalo za sinoćnju promociju knjige Taurus, domaćeg autora Vlade Kudića. Tražilo se mjesto više, što dovoljno govori kako naši sugrađani znaju cijeniti i pozdraviti uspjeh svakog sugrađanina, a napose ako je riječ o vrijednom i skromnom, gotovo neprimjetnom i samozatajnom članu zajednice. Rođen u Prozoru 1968. godine, gdje je i svoje osnovno i srednjoškolsko obrazovanje stekao. Završio je smjer kemija-bilologija na Pedagoškoj akademiji u Mostaru kao i studij novinarstva na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru. Svoje prve književne radove objavio je devedesetih godina prošlog stoljeća u poznatom glasilu Ramski vjesnik. Radio je kao urednik i voditelj na Radiopostaji Rama od njenog osnutka 1993. godine. Prije šesnaest godina objavio je zbirku pjesama Bez kormila. Ono po čemu su ga dosada njegovi sugrađani najviše prepoznavali jest glazba, kojoj se Vlado Kudić proteklih godina nesebično davao. Osim što je nastupao, pisao pjesme i aranžmane u grupi Čarli, zadnjih godina dosta je radio na duhovnoj glazbi. Za Vladu možemo slobodno reći kako je to čovjek koji rado nastupa na svim priredba i humanitarnim akcijama na kojima svaki puta oduševi svojom otvorenošću i vedrinom, jer njegov veseli duh svakako dotakne svakoga tko ga sluša.
I stoga, svatko tko imalo poznaje Vladu Kudića, tko ga je imao prigodu upoznati, nije iznenadila činjenica da je Vlado Kudić uspio napisati odličan roman, kojeg je, kako sam reče, pisao dvije pune godine. Roman je to o povijesti jedne ramske obitelji, obitelji Kudić. Kroz razdoblje od 150 godina provlače se slike povijesti, od sadašnje generacije Kudića do njihovi pretaka, koji su, kako to roman odlično oslikava, ostavili neizbrisiv trag Šarićke krvi u njima.
I dok smo svi, bar tako vjerujem, od svojih baka i djedova slušali priče o našim starima, njihovim junačkim pothvatima i hrabrosti od koje su živjeli i drugi suseljani njihova doba, uglavnom te priče shvaćali kao nerealne i nezanimljive, Vlado Kudić je to upijao, o njima maštao i na koncu ih pretočio u vrijednu knjigu, koja se čita u jednom dahu. Jer,ipak, nije to priča samo o obitelji Kudić, ona je nešto više, ona je prikaz povijesti ramskog čovjeka, prikaz teškog težačkog i uglavnom potlačenog čovjeka koji ipak uspijeva u opstanku na ovim prostorima. Svakako, čitajući Vladinu knjigu, vratiti ćemo se i na spoznaje koje smo o Divi Grabovčevoj dosada imali priliku čuti samo od Ćire Truhelke, vratiti ćemo se isto tako u povijesne opise teškog suživota između katolika i muslimana koje smo mogli čitati u povijesnim romanima Ivana Aralice. I stoga je ova knjiga, kako je to sam urednik knjige Milo Jukić rekao, „kulturni spomenik", koji će opstati, iako nam je neizvjesna sudbina naših krajeva, kako Rame tako i Kreševa.