RAMA/ŠĆIT, 03. 07. 2009. godine, blagoslovom postaja Križnog puta započeli su susreti Ramljaka 2009. godine. Nakon dvadesetdvije godine Ramski susreti su se dogodili u Rami. Blagoslovu je prethodilo okupljanje u župnoj crkvi na Šćitu, gdje je ramski gvardijan fra Mato Topić, pozdravio sve nazočne, u prvom redu provincijala Bosne Srebrene fra Lovru Gavrana koji je i predvodio blagoslov i Križni put. Nazočnima se obratio i autor postaja akademski kipar Kuzma Kovačić. Nakon pozdrava uslijedila je molitva Križnog puta i blagoslov postaja kroz fratarski gaj na Šćitu.
Posjetiteljima Franjevačkog samostana na Šćitu, koji se bar nakratko žele povući u samoću, prikladno je pored crkve s lijeve strane prošetati do Fratarskoga gaja. Nakon što se prođe obnovljena "stara kapela", sada Etnografski muzej, nakon tristotinjak metara nailazi se na jedinstven Put križa (2009) Kuzme Kovačića.
Vrlo zanimljivo i teško ostvariva ideja koju je uz pomoć suradnika i dobročinitelja, te kipara Kovačića, realizirao gvardijan fra Mato Topić. Ovaj Put križa je niz od četrnaest brončanih barjaka na čijim je pločama umjetnik na svoj prepoznatljiv način - izranjanje tradiranih događaja Isusove muke iz neobrađene prirode, izranjanje ljudstva iz naravne datosti, izranjanje dobrote iz složene i kaotične stvarnosti - nastojao, ne ponavljajući se, prikazati Isusovu patnju kao smisao ljudskoga življenja, izraziti zapravo ljubav. Jedino je XII. postaja na vrhu puna plastika: Isus umire na križu a pod križem su njegova majka i učenik Ivan. Gotovo stegnuto u kipu, ali izražajno u boli, majka kleči i hoće od boli da se sruši, a učenik Ivan ili Ivan Krstitelj pokazuje svojom rukom na Isusa. Isus umire i međusobno daruje majku Ivanu i Ivana majci, rađanje je zajednice, crkve vjernika. Istodobno, svojom izražajnošću ove nas figure koje komuniciraju između sebe, a što je teško postići u punoj plastici, podsjeća na jedno od najboljih djela ove tematike, na Grünewaldovo Raspeće u Isenheimu. Posljednje dvije postaje položene su na kamen, jer se njihova radnja i veže na zemlju, na skidanje s križa i na polaganje u grob.
Ovi su Kovačićevi usputni znaci ponuda su svima koji stazom u gaj žele samoći ili u zajednici razmišljati, šetati ili moliti. Oni su to, nenametljivi, a opet uočljivi. Nema nasilja u vjeri. Isusova muka se nudi, ona se daruje za sva vremena. Pred svakim barjakom treba zastati, pogledati u tu ploče, pokušati iščitati događaj od Pilata, preko padova i Isusovih susreta, s majkom, Veronikom, ženama, vojnicima, Šimunom Cirencom, i tom Putu križa odgonetavati i nositi svoj križ i križ svoje braće i sestara. Opet jedinstveni susret religioznoga i prirodnoga, svetoga i lijepoga, s pogledom u Isusovu povijest i u vlastiti život, s pogledom na prirodu, na jezero i okolne planine, s pogledom na vlastitu čežnju, na vlastite čistoće i snage, na vlastite planine opakoga i lošega u nama. Ova Put križa, put je nas samih a i molitvene zajednice do središta, do smisla našega vlastitoga postojanja.
www.rama.co.ba
