Grad Prozor je u 14. i 15. stoljeću bio centar župe Rame. Ispod njega je niklo podgrađe, iako se mjesto Prozor nalazi u uskoj kotlini u kojoj se nije moglo razviti veće naselje. Podgrađe grada Prozora javlja se prvi put 1366. godine. Ban Tvrtko izdao je povelju pod Prozorom 11. kolovoza 1366. godine, kojom dariva posjedima vojvodu Hrvoja Vukčića Hrvatinića za učinjene usluge u borbi protiv kralja Ludovika I 1363. godine. Do pada pod osmansku vlast ovo podgrađe se razvilo u trg. U defteru iz 1468/1469. godine također se spominje podgrađe Prozora.
O Starom gradu u Prozoru poznato je jedva nekoliko podataka. Podrobni opis grada nije napisan. Najveći dio areala na kojem se prostirao grad je danas neprohodan, tj. zarastao u gusto rastinje, tako da nije bio moguće provjeriti ni ono malo podataka napisanih o Starom gradu. Prema jednom podatku iz perioda između dva svjetska rata navodi se da na gradu ima mnogo ruševina od zidova, ali su zatrpane. (Filipović, 1932, 3). Fra J. Vladić je 1882. godine zapisao da se grad u Prozoru zove Studenac, ali za to ime je kasnije malo tko znao. (Filipović, 1932, 8). U 16. stoljeću je fra Grgičević za utvrđenje u Prozoru napisao da je «osrednji grad u Kliškom sandžaku. Grad je opasan zidom, ali u njemu nema ni jednog topa niti u njemu tko stanuje.» (Filipović, 1932, 9).
Tlocrt grada je prilagođen terenu. Grad se sastoji iz dva dijela: od prostora uokvirenog bedemom, od kojeg je ostao samo bedem naspram kule, koliko se moglo provjeriti na terenu, u dužini od 50 m i detaširanom kulom. Kula je odvojena od ostalog dijela grada jarkom širokim 15 i dubokim 4-5 m. Kula je polukružne osnove ili u obliku naopako napisanog latiničnog slova D, dimenzija 11 m čeonog zida, dubina zaobljenog dijela kule je 9 m. Prvobitna visina kule bila je barem za sprat viša uz dodatak potkrovne i krovne konstrukcije. Ulaz u kulu se nalazio sa južne strane, nasuprot ostalom dijelu grada. Kula je imala vjerovatno pet nivoa. Na drugom ili trećem nivou nalazio se ulaz kao i kod drugih kula iz tog doba. Vrata su na južnom čeonom zidu, nasuprot platoa na kojem se nalazio ostali dio grada. Između kule i ostalog dijela grada je jarak širok oko 15 m i dubok do 5 m. Preko jarka se vjerovatno prelazilo drvenim mostom. Visina kule se sačuvala do petog nivoa na kome je bila puškarnica. Dio zida oko puškarnice je više razoren nego ostali dio zida na tom nivou. Paralele ovoj kuli su kule izgrađene u Doboru (kula C) i u Mostaru (Kula Herceguša). (Bojanovski, 16, sl. 9; 26, sl. 24, 27, sl. 25; 29, sl. 27; Ratković, 1984, 76-77).
Na platou grada koji je bio južno od kule danas stoji relej. Ostali dio južnog platoa grada je nepristupačan zbog rastinja kroz koje se jedva može proći, te se ni bedemi na ostale tri strane, zapadnoj, sjevernoj i istočnoj, ne mogu razaznati. Taj južni dio platoa je relativno ravan i bio je pogodan za gradnju objekata unutar zidina. Prema stazi, koja sa sjevera vodi ka bedemima grada, prirodnim putem između stijena, izgleda da je ulaz na dio grada na južnom platou bio na istočnom bedemu.
Napomena: Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovi člana V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39. stav 1. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 22. do 28. maja 2007. godine, donijela je
O D L U K U
